Riječke patricijske obitelji kao naručitelji umjetnina Zborne crkve u Rijeci

Umjetnička je baština riječke Zborne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije zbog svoje kvalitete i raskoši jedinstven primjer opremanja sakralnog prostora na području Rijeke i Hrvatskog primorja tijekom 17. i 18. stoljeća. Jedanaest mramornih oltara te tridesetak skulptura iznimne vrijednosti naručili su mahom ugledni Riječani i njihove obitelji. Međutim, na obnovu i opremanje crkve su u znatnoj mjeri utjecale i povoljne povijesne prilike. Prosperitet i gospodarski uzlet Rijeke, što je započeo nakon Madridskog mira 1618. godine, svoj je vrhunac dosegao u 18. stoljeću kada dolazi do naglog bogaćenja riječkog stanovništva. Stoga su baš donacije najuglednijih riječkih obitelji ključne za početak opremanja Zborne crkve oltarima i kipovima.

Novo je svetište izgrađeno 1726. godine s raskošnim mramornim oltarom koji predstavlja jedno od najvažnijih kiparsko-altarističkih ostvarenja na području Hrvatske iz razdoblja baroka. Za ovu je iznimnu donaciju zaslužna riječka patricijska obitelj Orlando. Slijedeći njezin primjer, riječke su obitelji Tudorović, Tremanini, Gaus, Stemberg i Buratteli u crkvi podigle svoje oltare. Na zahtjeve ovih imućnih i, čini se, prilično zahtjevnih naručitelja odgovorile su goričko-gradišćanske, ljubljanske i domaće altarističko-kiparske radionice. Posebno se ističe riječka radionica Antonija Michelazzija koja je zaslužna za izgradnju šest mramornih oltara u Zbornoj crkvi.